Home / Companies and Markets / Croatian Companies on the Hunt: Increasingly Acquiring Companies Abroad

Croatian Companies on the Hunt: Increasingly Acquiring Companies Abroad

Nikola Kapraljević
Nikola Kapraljević / Image by: foto Ratko Mavar

Tokić grupa prošloga je tjedna potpisala obvezujući ugovor o preuzimanju sto posto poslovnih udjela u kompaniji SAG SLO, koja u Sloveniji posluje pod brendom Matik, jednim od najvećih slovenskih distributera rezervnih dijelova za gospodarska vozila, kamione i autobuse. Tokićeva prva akvizicija u inozemstvu, također u Sloveniji, obavljena je još 2020. preuzimanjem tvrtke Bartog, što se u međuvremenu već pokazalo iznimno uspješnim poslovnim potezom.

Preuzimanjem Bartoga, lokalnog lidera u prodaji guma u Sloveniji, Tokić je s više od 120 poslovnica postao najvećim maloprodajnim lancem autodijelova u regiji, dominantan igrač na hrvatskom i slovenskom tržištu, na kojemu je u prošloj godini ostvario 77,6 milijuna eura prihoda od prodaje, što je 32 posto ukupnih prodajnih rezultata Grupe. Ujedno je s Bartogom ojačao logistiku, standardizirao prodajnu mrežu i povećao profitabilnost Grupe. Matikovom akvizicijom dodatno će ojačati svoju stručnost, kompetencije i ponudu u segmentu gospodarskog programa, koji je posljednjih godina jedan od dijelova njegova poslovanja koji najbrže rastu.

– Akvizicija Matika prirodan je nastavak našeg rasta i prisutnosti na slovenskom tržištu. U poslovanju te tvrtke vidimo velik potencijal i snažnu komplementarnost sa svojim poslovanjem, ali i vrijednu ekspertizu i kvalitetan tim. Vjerujemo da ćemo njegovim uključenjem dodatno ojačati svoju poziciju na regionalnom tržištu – navodi predsjednik Uprave Tokić grupe Ivan Šantorić.

Uski krug serijskih preuzimača

Tokić se posve uklapa u definiciju multinacionalne kompanije, koja kaže da je to ‘poduzeće koje ima izravna ulaganja u najmanje jednoj stranoj državi i aktivno upravlja tim ulaganjima, pri čemu strateške odluke, vlasništvo i upravljanje ostaju centralizirani u matičnoj zemlji, a operativne aktivnosti provode se s pomoću podružnica, tvrtki kćeri ili proizvodnih pogona u drugim državama’. Također, Tokić potvrđuje ono što primjećuje direktor konzultantske tvrtke Caper Joško Vučetić: rast akvizicijama u inozemstvu postaje normalna opcija, a ne samo egzotika rezervirana za nekoliko najvećih igrača, u tvrtkama u kojima je upravljanje poslovanjem preneseno na mlađe vlasnike ili profesionalni menadžment. Tokić je već odavno učinio ovo drugo.

Budući da o tome nitko ne vodi evidenciju, odnosno da ne postoji registar hrvatskih preuzimanja tvrtki u inozemstvu, ne zna se točno koliko hrvatskih tvrtki za sebe može reći: ‘Mi smo multinacionalna kompanija.’

– Interesa za inozemne akvizicije ima, ali i dalje je koncentriran na relativno uzak krug poduzeća. Realno, imamo malu skupinu velikih, kapitalno jakih igrača kao što su Atlantic Grupa, Orbico, Bosqar, Žito grupa itd., koji sustavno i ozbiljno love mete te imaju za to izgrađenu infrastrukturu, i mnogo širi krug srednje velikih poduzeća i poduzetnika koji žele ići putom akvizicija i preuzimanja, no nedostaje im ili kapital ili iskustvo ili, jednostavno, hrabrosti za taj korak. Dakle, s jedne strane raspona imamo serijske preuzimače, a s druge strane manje poduzetnike koji provode prvu i potencijalno jedinu akviziciju u karijeri – iznosi Vučetić.

Među ‘serijskim preuzimačima’ počasno mjesto pripada Orbico grupi, najinternacionalnijoj hrvatskoj kompaniji prema broju inozemnih akvizicija, koja posluje u više od dvadeset zemalja i ima prošlogodišnji prihod od 4,95 milijardi eura, od čega 4,06 milijardi na izvanhrvatskim tržištima. Orbicov vlasnik Branko Roglić više se i ne može sjetiti koga je sve u posljednjih dvadeset pet godina preuzeo. Njegov akvizicijski prodor počeo je preuzimanjem triju tvrtki u Sloveniji, što se u praksi, kako kaže direktor tvrtke Marklink Adriatic M&A​ Dino Bendeković, često pokaže vrlo uspješnim stoga što su u regionalnim transakcijama sinergije jasnije, a integracija operativno izvedivija. No transakcija koja je Orbicu širom otvorila vrata za transformaciju iz hrvatske kompanije u jednoga od najvećih europskih distributera bila je preuzimanje velike poljske distribucijske tvrtke Optima Distribution, obavljeno 2023., nakon čega su uslijedila preuzimanja niza distribucijskih tvrtki u Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj…

– Mi smo multinacionalna kompanija s čvrstim temeljima u Hrvatskoj – ponosno naglašava Roglić, a na pitanje kako dionici i zaposlenici preuzetih tvrtki gledaju na novoga vlasnika koji dolazi iz Hrvatske odgovara:

– Nikada i nigdje nisam imao problema zato što sam iz Hrvatske. Uvijek sam poštovao sve zahtjeve koji se postavljaju u akvizicijama. Poštujemo zakone i propise koji vrijede u zemljama na čija smo tržišta ušli, zaposlenicima redovito isplaćujemo plaće, a ako je gdje potrebno smanjiti broj zaposlenih, zbrinemo ih prema zakonu.

Domaće tvrtke nisu samo mete

Tražeći relevantne sugovornike za ovu temu iz triju tvrtki (sve tri proizvodne, ali u različitim branšama), odgovoreno nam je u stilu: – Žao nam je, upravo smo u procesu akvizicije u inozemstvu, pa ne bismo o tome govorili dok je ne finiširamo.

Opa! U jednom je slučaju riječ o velikoj tvrtki koja iza sebe već ima nekoliko inozemnih akvizicija, u drugome o srednje velikoj tvrtki koja je svoju prvu inozemnu akviziciju provela prije nekoliko godina, a u trećemu o srednje velikoj tvrtki koja u akviziciju u inozemstvu ulazi prvi put. Čini se da ima izgleda da se trend u kojemu su dobre domaće tvrtke samo meta akvizicija barem malo zaokrene u onaj u kojemu takve tvrtke i same postaju lovci.

– Iz mog iskustva, interes hrvatskih poduzetnika za akvizicije jasno raste. Sve je više kompanija koje su došle do faze u kojoj organski rast više nije dovoljan ako žele ozbiljnije iskoračiti, pa akvizicije sve češće vide kao alat za širenje veličinom ograničenog tržišta, jačanje kompetencija i ubrzavanje rasta. Ipak, domaće tržište najčešće im je prvi korak zato što ga bolje poznaju i lakše procjenjuju rizike, a inozemne akvizicije uglavnom su sljedeća faza za one zrelije i ambicioznije tvrtke – potvrđuje nam Bendeković.

Četvrta tvrtka koja nam je također potvrdila da je trenutačno u postupku akvizicije u inozemstvu jest karlovačka IT kompanija Infinum, koja je ​EBRD-ovim kreditom i reinvestiranjem vlastitih sredstava osigurala 15 milijuna eura za preuzimanja ove i iduće godine.

– Naš tim za M&A kontinuirano analizira tržište i razgovara s kompanijama koje su nam potencijalno zanimljive. Svi ti razgovori traju i ništa se ne događa preko noći; važno je kontinuirano biti u kontaktu s interesantnim kompanijama. Trenutačno jesmo u jednom procesu i, ako sve bude išlo prema planu, zaključit ćemo ga u iduća dva-tri mjeseca. Više detalja u ovoj fazi ne možemo podijeliti – kaže nam glavni izvršni direktor Infinuma Nikola Kapraljević koji se, međutim, ne libi s javnošću podijeliti tvrtkina dosadašnja iskustva sa stranim preuzimanjima.

Alat za tržišta i ekspertize

Samo u posljednje tri godine Infinum je akvirirao jednu tvrtku u SAD-u (ETR, agenciju za dizajn i razvoj proizvoda), Nizozemskoj (YourMajesty, vodeću kreativnu digitalnu agenciju s područja Amsterdama s klijentima poput Netflixa i Adidasa) i Ujedinjenom Kraljevstvu (AMR, tvrtka za kibernetičku sigurnost), pa danas posluje u osam ureda u Europi i SAD-u te ima više od četiristo zaposlenika. U te je akvizicije karlovačka tvrtka uložila 11 milijuna eura, što je skroman iznos u odnosu na to što je s njima dobila: nastavak diverzifikacije poslovanja i prema tržištima i prema spektru usluga.

Svaka od tih akvizicija imala je jasno definiranu svrhu, pa je i efekt svake od njih na Infinumovo poslovanje bio drukčiji. Kako iznosi Kapraljević, ETR ​Infinumu je donio ubrzan rast na američkom tržištu, pa mu danas iz SAD-a dolazi oko 30 posto prihoda. Your Majesty proširio mu je ekspertizu u brand experienceu i ojačao kreativni segment, što tvrtki mijenja i vrstu razgovora s klijentima zato što može ući ranije u proces, prije nego što se proizvod definira. AMR mu je pak omogućio snažniji ulazak u sigurnosni segment s etabliranim timom zato što ta tvrtka ima ključne industrijske akreditacije, šest godina reputacije u UK-u te klijente iz iznimno reguliranih industrija poput financija, telekomunikacija, obrane i nacionalne sigurnosti.

– Akvizicije provodimo zbog ekspertize ili tržišta. Katkad dobijemo samo jedno od toga dvoga, katkad oboje. U akvizicijama u Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u i Nizozemskoj presudno je bilo tržište. Cilj nije bio samo dodati ljude nego ojačati poziciju na tržištima na kojima smo već bili u manjoj mjeri. Akvizicija nam je alat za tržišta i ekspertize u kojima organski rast ne bi bio dovoljno brz. Danas poslujemo u sedam zemalja, ali prihod ostvarujemo na mnogo više tržišta i u širem portfelju usluga, što povećava našu stabilnost i otpornost na cikluse pojedinih tržišta – objašnjava Kapraljević.

IT sektor prednjači

Kompanije iz domaćeg IT sektora, zapažaju Bendeković i Vučetić, najagilnije su u akviriranju u inozemstvu. U tome prednjači Infobip nizom akvizicija komunikacijskih i messaging-kompanija te manjih tehnoloških tvrtki u SAD-u i UK-u (radi širenja portfelja usluga i prisutnosti na ključnim tržištima), ali i Irskoj, Španjolskoj te Brazilu. Zasad zadnju svoju akviziciju na američkom tržištu zaključio je prije dva mjeseca. Riječ je o SocketLabsu, koji razvija infrastrukturu za slanje velikog broja e-poruka s pomoću više pružatelja usluga. U priopćenju u kojemu je objavio tu transakciju Infobip je, među ostalim, naveo kako je ta akvizicija u skladu s njegovim ciljem transformacije u AI-first kompaniju.

– SocketLabs tim je iznimno stručnih profesionalaca iz Pennsylvanije koji već godinama rješavaju probleme zbog kojih su velika poduzeća bila vezana uz pružatelje usluga čija su rješenja prerasla, omogućavajući im pritom bolji pregled nad različitim e-mail pružateljima, uvid u to koje poruke doista stižu u ulazne sandučiće te sigurnu migraciju uz nizak rizik.

Zbog toga smo, u kombinaciji sa svojim sadašnjim mogućnostima, jedini pružatelj koji može obuhvatiti cjelokupno e-mail poslovanje korisnika, a ne biti samo jedan njegov dio. Baza SocketLabsovih korisnika snažno je zastupljena u Sjevernoj Americi i raste u Latinskoj Americi, što nam osigurava snažniju poziciju na tržištima na kojima već radimo na širenju svojeg poslovanja. Postojećim mogućnostima dodajemo dokazanu stručnost i njihovu tehnologiju, što znači da možemo napredovati još brže – navodi suosnivač i glavni izvršni direktor Infobipa Silvio Kutić.

Kako zaposlenici u IT sektoru gledaju na novog vlasnika tvrtke koji dolazi iz Hrvatske?

– Zaposlenike u takvim trenucima, prirodno, najviše zanima što se konkretno mijenja u njihovu svakodnevnom radu. Prva pitanja redovito se tiču projekata, timova i uvjeta rada. U predstavljanju svake akvizicije vrlo otvoreno prezentiramo plan: kakve projekte gradimo, kako vidimo razvoj tog tima i tržišta te koja je njihova uloga u tim procesima. Zaposlenici s akvizicijom najčešće dobiju stabilniji sustav, širi portfelj projekata i pristup znanju koje prije nisu imali, što se u praksi za većinu pokazalo kao velika i korisna promjena – kazuje nam Kapraljević i dodaje da se pritom ključnim pokazalo dvoje.

– Prvo, da nove kolege ne tretiramo kao nove zaposlenike; to su ljudi koji o svom tržištu i svojoj ekspertizi često znaju više od nas, zato se uči u oba smjera. Drugo, da osiguramo što više vremena za izravan kontakt, koliko je to moguće s timovima na tržištima po cijelome svijetu. Uz sve to najveći je rizik nakon akvizicije odlazak ključnih ljudi; oni odjednom postaju dio sustava koji nisu sami birali. Zato imamo konkretne mehanizme njihova zadržavanja, uključujući vlasničke udjele, dok se povjerenje ne izgradi.

Budite kao Branko Roglić

Bendekovićevo iskustvo iz kontakata s hrvatskim poduzetnicima koji pokazuju interes za akviziciju u inozemstvu govori da oni najčešće ne traže akviziciju zbog veličine, nego konkretnoga strateškog razloga. To može biti ulazak na novo tržište, jačanje distribucije, pristup novim kupcima, novim kompetencijama, proizvodnim kapacitetima ili talentima.ž

Kad je riječ o tome na koja tržišta najviše ‘pikiraju’, najčešće se najprije gleda regija, prije svega Slovenija, Srbija i šira Adria, jer ta su tržišta hrvatskim poduzetnicima prirodno bliža. Nakon toga interes se često usmjerava prema Austriji, Njemačkoj i Italiji, posebno u kompanijama koje traže veće tržište, stabilniju industrijsku bazu ili jači međunarodni iskorak.

– Manjim poduzetnicima koji traže metu u inozemstvu preporučio bih prije svega da vrlo jasno definiraju svoju investicijsku tezu, dakle što žele kupiti i zašto. Drugo, da budu realni kad je riječ o njihovoj organizacijskoj spremnosti, jer akvizicija nije samo pitanje kupnje nego i uspješne integracije nakon toga. Treće, važno je biti fokusiran. Najbolje rezultate obično daju jasno definirana tržišta i vrlo precizan profil mete. I, napokon, ključna je ozbiljna priprema, i u smislu financiranja i u smislu internog tima, zato što najbolje mete traže brzinu, kredibilnost i sposobnost da se proces vodi profesionalno – savjetuje Bendeković.

Vučetić to dopunjuje s još dvije stvari. Na prvome mjestu poručuje: – Budite disciplinirani!

Druga je njegova preporuka da se počne s manjim, ‘probavljivijim’, akvizicijama na susjednim i kulturno bliskim tržištima, prije negoli s velikim skokom nekamo dalje u Europu.

Postati multinacionalkom, napokon, očito nije kvantna fizika. Negdje u inozemstvu uvijek postoji neka manja tvrtka koja se može preuzeti s nekoliko milijuna eura, što se može pokazati početnim ulaganjem u stvaranje multinacionalke koja donosi milijarde eura prihoda. Uostalom, upravo je tako počeo i Branko Roglić, a vidimo dokle ga je to dovelo.

Tagged: