If economic activity depends on the signatures of 80 percent of neighbors, there will be no activity

Vlada Republike Hrvatske na prvoj je sjednici nakon ljetne stanke, održanoj prošloga tjedna, prihvatila Nacrt prijedloga zakona o upravljanju i održavanju zgrada, o čemu će raspravljati zastupnici u Hrvatskom saboru tijekom prvoga čitanja. Kao što smo čuli, ima novosti, (i) prema mome mišljenju prilično dobrih, međutim nisam siguran da je baš dobra ona o potrebnoj suglasnosti 80 posto suvlasnika da bi netko mogao izdavati apartman turistima.

Ta promjena često se bila spominjala otkako je najavljena na Vladinoj sjednici, ali čini mi se da je najmanje od svih njih komentirana u smislu je li dobra ili loša. Zapravo, kad bolje razmislim, u sklopu svih promjena koje su uglavnom komentirane pozitivno, kao da je i ta ugurana među njih, bez suvišnog talasanja. Osamdesetpostotna suglasnost kao uvjet zapravo znači da nitko u velikim zgradama više neće moći iznajmljivati stan turistima ili, kao što se to u Nacrtu prijedloga zakona kaže, ‘koristiti stan za kratkoročne najmove’. Nešto će lakše, pretpostavljam, biti s najmom stanova u manjim zgradama, u kojima je manje suvlasnika.

Cilj opravdava sredstvo

Nekoć sam stanovao u velikoj zgradi u zagrebačkom Sigetu (150 stanova). Sjećam se, kad god smo što pokušali riješiti, bio je problem s dijelom suvlasnika koji to nisu željeli, neki pak nisu bili zainteresirani i za kakve aktivnosti u zgradi, a bilo je i onih koji su uvijek tražili probleme. Bilo je teško dobiti suglasnost suvlasnika čija ukupna površina u zgradi prelazi 50 posto, znaju to dobro i svi predstavnici stanara velikih zgrada. Sjećam se da sam suosjećao s predstavnikom te svoje bivše zgrade. Poslije sam se odselio na Kajzericu, u manju zgradu sa šest stanova i dva lokala. Kao predstavnik stanara te zgrade uspio sam u vrlo kratkom roku dogovoriti suradnju sa svima.

Odluke donosimo konsenzusom, rijetko kad ne uspijemo što dogovoriti (primjerice, ne možemo se dogovoriti o parkirnim mjestima, ali nema zle krvi) i vjerujem da bismo svi, s obzirom na to da smo u korektnim odnosima, ako bi tko želio svoj stan prenamijeniti u apartman za kratkoročni najam, prihvatili takvo što iako, vjerojatno, neki (ili svi) ne bi bili sretni. To da ne bismo svi bili sretni potvrđuju i riječi aktivnog predstavnika stanara iz središta Zagreba koji kaže da nije svejedno kad vam svakih nekoliko dana dolazi novi čovjek u susjedni stan, a svi oni imaju različite navike; pojednostavnjeno, ili su kulturni ili nekulturni.

Kad je obrazlagao Nacrt zakona, ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić (inače jedan od rijetkih ministara koje gospodarstvenici hvale) rekao je da je cilj tom mjerom četrdeset posto stanova u Hrvatskoj koji se ne upotrebljavaju za stanovanje staviti na tržište kako bi ih se dokopali mladi. Tako bi se povećala i ponuda na tržištu, pa bi cijena bila prihvatljivija za kupce.

Najlakše, a ne najbolje rješenje

Hm, nisam baš siguran u to, uza sve poštovanje prema gospodinu ministru. Razgovarajući sa spomenutim predstavnikom stanara iz zagrebačkog centra, on kaže da će tu trebati još niz izmjena drugih zakona da bi se takvo što postiglo, a to se može čuti i u projektantskim krugovima. Istina je da postoji pravi nered u kratkoročnom najmu, ali postaviti 80-postotnu suglasnost suvlasnika kao uvjet čini mi se kao rješenje kojem se pribjeglo jer je najlakše od svih drugih rješenja: uspostaviti pravila igre, odrezati visoke novčane kazne svima koji se ne drže tih pravila, osmisliti kako ih nadzirati…

Jer, bez obzira na sve manjkavosti stanova za kratkoročni najam, ne treba smetnuti s uma da je ipak riječ o gospodarskoj aktivnosti kojom se bave i u svim drugim zemljama, a čime se koriste i naši ljudi kada turistički putuju u njih.

Prihvatljivo mi je da se traži suglasnost suvlasnika za registraciju apartmana, ali mnogo manja u velikim zgradama, a nešto veća, no postotno također manja nego u sadašnjem Nacrtu u malim zgradama, ali i da se postave jasna pravila igre. Čini mi se da praktično zabranjivati takvu djelatnost – nema smisla. 

POST SCRIPTUM

Smanjena je potrebna većina za donošenje nekih odluka, koja je do sada bila iznad 50 posto prostora neke zgrade.

– Sada smo tu potrebnu većinu smanjili kad su u pitanju hitni i nužni popravci, imenovanje upravitelja i predstavnika suvlasnika te investicijsko održavanje – rekao je ministar Branko Bačić na predstavljanju Nacrta prijedloga zakona. No upravo to smanjenje potrebne većine, što je doista pohvalno i znatno će olakšati održavanje zgrada, potvrđuje da prag od 80 posto za davanje suglasnosti za kratkoročni najam zapravo znači zabranu te gospodarske aktivnosti.