Just as we all agreed that we need a powerful turn towards new shores, the gentle maestral that has been blowing for decades has steered our bow towards the ancient port. Although we were told that the ship does not sail as the wind blows, but as the sails are turned, they did not mention that a crew is needed to raise the sails. And without it and the wind, you can blow into the sails as much as you like, but you will not reach the open sea. However, with a coastline like ours, this is of little interest to anyone.
It is finally clear to me. The crisis, što god ta petoslovna riječ značila, nikom u Hrvatskoj ne utjeruje strah u kosti, ona zapravo dograđuje kulturno stanište ove nacije. Mi živimo u krizi i ne znamo bez nje. Nakon promjene društvenog uređenja u kojem smo normativno bili ujedinjeni, teško je pojmiti da smo došli do toga da je svatko sam sa sobom. Da smo drukčiji i da imamo drukčije planove. Stoga, da produžimo naviku, kriza je idealan svjetionik oko kojeg bi se najplemenitiji umovi trebali okupiti. Odnosno galvanizirati, rečeno nogometno kemijskom retorikom. Drugim riječima, kriza je savršen alibi – Kreativna (h)Rvatska Istoznačnica Za Alibi.
Da nema krize, opozicija u Hrvatskoj bi morala ponuditi konstruktivan model razvoja, ne bi bilo dovoljno brojanje brodolomaca. Kako bi se reklo saborničko-piljarskim rječnikom: 250 grama kruha jučer je moglo više trajati nesretniku na moru. Ovi danas su deblji. Da nema te krize, vladajući bi morali polagati račune, a neuspjesi bi bili brojčano iskazivi. No, u tajfunu je teško prebrojati iščupane travke pa se nema smisla pretjerano truditi. I kad smo kod krize, ona je zasigurno razlog da bilo kakvu akciju i želju za promjenom proglasimo zakašnjelom. Koliko god Vlada u ovom trenutku imala skroman i lomljiv gospodarski program, on ipak, makar načelno, ima ideju smanjenja rashodovne strane proračuna. Gledajući makroekonomske veličine, ne bih htjela ulaziti u oportunost ovakvog čina.